/The work is centered on notions of shapelessness, inconsistency, ugliness, and repetition; it traces a jagged line that connects properties of drawing with the act of building and the anomalies of the cities’ surfaces. Drawing is treated as a building material. The title of the work is borrowed from the Greek word used for ‘ugly’. Rooted inside it – the prefix ‘a’ indicating absence and negation of the word σχήμα (sçi.ma) meaning shape. Under the rubric of shapelessness, things don’t have a name, either by maintaining a vast distance from primitive shapes and their derivatives or by being such an integral part of a complex whole that any delineation or recognition is impossible. They usually lie in-between as odd encounters, bastard, void, random, or debris. All these properties seem to challenge architecture yet they are its own constituent elements and that of the built environment. By establishing a temporary alliance with the undesigned, ΑΣΧΗΜΟ utilizes drawing as a tool for the frenetic inscription that betrays its communicational values. This alliance provides the affordance, to systematically handle shapelessness and to encounter it as the material and aesthetic condition of the city, while using the creative capabilities of abstraction offered by drawing and drive them towards the building domain. ΑΣΧΗΜΟ becomes entangled between building material and decor, informed by modes of filling surfaces and the art of wall finishes./
/author’s text/
Zves Konstantinos is a licensed architect, living and working in Athens, Greece.
/How to trigger with the drawing?
The theme of this curatorial season is to investigate triggered, dynamic states within a drawing, to experiment with the drawing that does not seek to resolve, but to complicate, the liminal state of indeterminacy, instability, and uncertainty.
How to induce the drawing from a spatial statement toward a question and critical reflection on a specific problem or phenomenon? In what way can movement, within a drawing, initiate a profound rethinking of the medium, its materiality, dimensionality, technique? Can liminal drawing motion result in an activist drawing and can it provide a context for discussion on spatial issues, between the author and the observer?/
/excerpt from curator’s text/
Curator for the season 2020/2021 is an architect and interdisciplinary researcher Anđelka Bnin-Bninski, Ph.D.
Note: Following the recommended epidemiological measures is mandatory for all exhibition visitors.
/Rad je usresređen na pojmove bezobličnosti, nedoslednosti, ružnoće i ponavljanja;prati oštru liniju koja povezuje svojstva procesa crtanja sa činom gradnje i anomalijama gradskih ploha.Crtež je tretiran kao građevinski materijal.Naslov rada pozajmljen je iz Grčke reči za „ružno“. Ukorenjen u njemu je prefiks „A“ koji ukazuje na odsustvo i negaciju reči σχήμα koja znači „oblik“.Potpadanjem pod kategoriju bezobličnosti, stvari gube ime – bilo održavanjem velike udaljenosti od primitivnih oblika i njihovih derivata, bilo time što su sastavni deo kompleksne celine, do te mere da je bilo kakvo razdvajanje ili prepoznavanje delova celine nemoguće.One se obično nalaze između, kao neobični susreti, kopilad, praznine, slučajnosti ili otpatci. Čini se da sva ova svojstva predstavljaju izazov arhitekturi, a ipak su ona i sastavni elementi arhitekture i građene sredine.Uspostavljanjem privremenog saveza sa neprojektovanim, ΑΣΧΗΜΟ se koristi crtežom kao alatom za frenetični zapis koji odaje njegove komunikacijske kvalitete. Ovaj savez pruža mogućnost sistematskog nošenja sa bezobličnošću i susrete sa njom, kao materijalnim i estetskim stanjem grada, pri čemu se koristi kreativnim mogućnostima apstrahovanja crteža i dovodi ih do kategorije izgrađenog.ΑΣΧΗΜΟ se upliće između građevinskog materijala i dekora, informišući se načinima ispunjavanja površina i umetnošću obrade zidovaRad je usresređen na pojmove bezobličnosti, nedoslednosti, ružnoće i ponavljanja;prati oštru liniju koja povezuje svojstva procesa crtanja sa činom gradnje i anomalijama gradskih ploha.Crtež je tretiran kao građevinski materijal.Naslov rada pozajmljen je iz Grčke reči za „ružno“. Ukorenjen u njemu je prefiks „A“ koji ukazuje na odsustvo i negaciju reči σχήμα koja znači „oblik“.Potpadanjem pod kategoriju bezobličnosti, stvari gube ime – bilo održavanjem velike udaljenosti od primitivnih oblika i njihovih derivata, bilo time što su sastavni deo kompleksne celine, do te mere da je bilo kakvo razdvajanje ili prepoznavanje delova celine nemoguće.One se obično nalaze između, kao neobični susreti, kopilad, praznine, slučajnosti ili otpatci. Čini se da sva ova svojstva predstavljaju izazov arhitekturi, a ipak su ona i sastavni elementi arhitekture i građene sredine.Uspostavljanjem privremenog saveza sa neprojektovanim, ΑΣΧΗΜΟ se koristi crtežom kao alatom za frenetični zapis koji odaje njegove komunikacijske kvalitete. Ovaj savez pruža mogućnost sistematskog nošenja sa bezobličnošću i susrete sa njom, kao materijalnim i estetskim stanjem grada, pri čemu se koristi kreativnim mogućnostima apstrahovanja crteža i dovodi ih do kategorije izgrađenog.ΑΣΧΗΜΟ se upliće između građevinskog materijala i dekora, informišući se načinima ispunjavanja površina i umetnošću obrade zidova./
/tekst autora, prevod/
Zves Konstantinos je licencirani arhitekta, koji živi i radi u Atini (Grčka).
/Kako pokretati crtežom?
Tema ove izlagačke sezone je istraživački rad o pokrenutim stanjima crteža koja ne teže razrešenju, već usložnjavanju u liminalnoj, graničnoj poziciji neodređenosti, nestabilnosti i neizvesnosti.Kako aktivirati crtež od stava o prostoru ka pitanju i kritičkoj refleksiji o specifičnom problemu ili fenomenu? Na koji način pokret u crtežu inicira preispitivanje medija, njegove materijalnosti, dimenzionalnosti, tehnike? Da li pokret liminalnog crteža može rezultirati aktivističkim crtežom i diskusijom o pitanjima prostora između autora i posmatrača?/
/Iz teksta kustoskinje/
Kustoskinja izlagačke sezone 2020/2021, pod nazivom – “And yet it moves* – On liminal drawing issues” je Anđelka Bnin-Bninski.
Napomena: Poštovanje preporučenih epidemioloških mera je obavezno za sve posetioce izložbe.